Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
Doktorka je savetovala strogo mirovanje, napolju se budila priroda, ja sam se radovala i vrištala u sebi istovremeno zbog straha od porođaja, a onda je usledila noć koju ću pamtiti dok sam živa.
Dan pred termin, imam kontrolu. Ležem na sto da mi odrade CTG, koji je proteklih dana bio skroz miran, kad ono pokazuje kontrakcije na 80. Reko bože, ja ništa ne osećam, da li ću znati da prepoznam da je krenulo? Šta ako bude kasno da stignem u Bolnicu? Ha ha ha (ironičan osmeh).
Doktor me prima na patologiju i kaze da ne mrdam, jer beba je po svim parametrima sitna i porođaj se može završiti elektivnim, odnosno carskim rezom.
Sećam se da nisam želela da kažem osoblju u porođajnoj sali kako će se zvati sin, jer sam želela najpre da se porođaj završi i da dečak dobije ime nakon što živ i zdrav dođe na svet. U 13 časova pridružio nam se Maks, težak samo 1450 grama.
Sutradan su me odveli na rtg, dijastaza simfize, nepokretna sam do daljnjeg.Uvijaju me u neke carsafe, fiksiraju karlicu, ne mogu ni do toaleta. Piškim na lopatu, a na veliku nuždu ne smem ni sa pomislim. Pa ne mogu to na lopatu, tu pred svima, ne mogu. Osećam se tako poniženo, kupatilo mi je na 3 metra a ja ne mogu ni da se umijem, zube da operem.Treba da se osećam kao žena, majka, kraljica a ja se osećam tako jadno.
Ujutru mi donose moju Jocu, moje savršenstvo, moju zjenicu oka, tako je savršena da ne mogu vjerovati da sam ja uspjela tako nešto roditi.
Onda mi prilazi moj ginekolog i smirenim glasom mi kaže da se ne plasim da će sve biti u redu samo da će bebu poroditi iz trbuha. Tu babica koja me premesta na sto, me pita zašto sam se toliko ugojila i odmah sam znala da je i to bio jedan od problema.
Trudnoća savršena, nisam ni stigla da mislim da sam trudna, kolokvijumi, ispiti, predavanja, prođe devet mjeseci. Najveći strah tokom tih mjeseci mi je bio da on neće stići kada dođe vrijeme za porođaj, da će da me vode mama i tata, a da će on da propusti događaj.
Stavili su mi je na grudi, ona se momentalno umirila. Tačno smo prepoznale jedna drugu. Opipala sam prstiće, nogice i to je bilo ono moje čudo iz stomaka, sve je bilo isto, poznato, moje. Pao mi je kamen sa srca. Bila sam luda što sam se ikad plašila. Ona je savršena, borac moj.